DUGA
(prema indijanskoj legendi)
Jednom davno posvađale su se sve boje sveta.
Svaka je govorila da je baš ona najlepša, najkorisnija, najomiljenija. Zelena
viknu: „Ja sam najvažnija, izabrana sam za travu, drveće, lišće; bez mene bi
uginule sve životinje.“ Plava je prekinu: „Ti samo misliš na zemlju... a nebo i
more. Voda je izvor života, nebo daje prostor!“ Žuta se kikotala: „Sunce je
žuto, mesec je žut, zvezde su žute. Svaki put kada pogledaš suncokret, celi se
život počinje smešiti. Bez mene ne bi bilo zabave.“ Narandžasta je zapevala:
„Ja sam boja snage i zdravlja... Ja nosim sve najvažnije vitamine. Setite se
samo mrkve, pomorandže, dinje..!“ Crvena nije više mogla izdržati: „Ja sam boja
krvi i života. Ja sam boja ljubavi, ruže i maka.” Ljubičasta reče s visine: „Ja
sam boja vladanja i moći. Kraljevi su me uvek birali, jer ja sam boja
mudrosti.“ I tako su se boje redom hvalile, svaka je tvrdila da je ona
najbolja, i svađa je bila sve glasnija. Odjednom je zagrmelo, počela je da pada
jaka kiša. Sve su se boje uplašile i stisnule jedna do druge. Kiša im reče:
„Glupe ste... svađate se među sobom, svaka hoće da vlada. Zar ne znate da je
svaka važna? Uzmite se za ruku i dođite kod mene.“ Kiša je prestala i raširila
boje preko neba... Pojavila se duga!
(Zapisala Ann Hope, 1978)
Нема коментара:
Постави коментар